Ksenija Prohaska rodila se u Splitu. U Zagrebu je završila Akademiju kazališnih umjetnosti. Već kao studentica nastupa u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu.
U narednih sedam godina igra dvadeset i dvije različite uloge klasičnog kazališnog repertoara: od grčkih tragedija do Shakespearea, Goldonija, Lorce, Ibsena, Strindberga... Veliko priznanje doživljava za ulogu Nevjeste u Lorcinoj Krvavoj svadbi.
Nakon brojnih kazališnih, slijede zapažene uloge u televizijskim serijama i filmovima. U filmu Gosti iz galaksije oskarovca Dušana Vukotica Ksenija Prohaska kao mlada zvijezda u usponu igra jednu od glavnih uloga. Ta znanstveno-fantastična parodija osvojila je brojne međunarodne nagrade i postala odskočnom daskom za internacionalnu karijeru Ksenije Prohaske.
Gledamo je potom u filmovima Transylvania 6 - 5000 s Geenom Davis i Jeffrey Jones, Asian Task Force i Tipperary , s Krisom Kristoffersonom i Drew Barrymore, a također i u filmu Bugsy s Warrenom Beattyjem i Joe Montegnom, gdje se pojavljuje upravo u ulozi Marlene Dietrich (IMDb).
Nakon trinaest dugometražnih filmova i dvadesetak TV serija (najpoznatija Seaquest s Roy Scheiderom), Ksenija Prohaska od 1998. ponovo je u rodnom gradu i već prvom svojom ulogom grofice Olivije u Shakespeareovom komadu Na tri kralja (Twelfth Night or What You Will - režija Eduard Miler) dokazuje da se u Split vratila velika glumica. Osim kao glumica, Ksenija Prohaska nastupa i kao pjevačica i priređuje brojne koncerte sa svjetski poznatim glazbenicima širom Europe i Sjedinjenih Država. Nije stoga neobično što je za svoj comeback pred splitskom publikom odabrala predstavu Marlene Dietrich, koja je kao stvorena da pokaže širok raspon njenih glumačkih i pjevačkih sposobnosti, ali i dočara Marlene Dietrich kao nadmoćnu i krhku, svjetski priznatu i običnu - a ipak jedinstvenu i nezaboravnu. Tu je činjenicu potvrdila i kritika dodijelivši Kseniji Prohaski na Festivalu malih scena u Rijeci 2000. godine nagradu Mediteran "Novoga lista", a zatim i nagradu za najbolju žensku ulogu na Festivalu glumca u Vinkovcima iste godine.
Kreacijom Serafine Splićanke u Tetoviranoj ruži Tennessee Williamsa (adaptacija Boris Dvornik, režija Ivica Boban), Ksenija Prohaska ostvarila je lik koji pršti emocijama i energijom i neodoljivo mami publiku u kazališta, a kritičare tjera da se dive snazi kojom je interpretirana ova zahtjevna uloga. Priznanja i opet nisu izostala, pa na Danima satire u Zagrebu 2001 . godine Ksenija dobiva nagradu za naslovnu ulogu kao najbolja glumica, a potom je iste godine proglašena najboljom glumicom godine i osvaja najprestižniju nagradu Hrvatsko glumište. Sama predstava na raznim festivalima dobila je desetak nagrada te je uvijek bila rasprodana, a publika bi ovacijama ispraćala kraj predstave.
Godine 2002. igra ulogu barunice Castelli u Krležinim Glembajevima, zatim slijedi komična uloga u Nosi nas rijeka Elvisa Bošnjaka i uloga majke u Roberto Zucco J. Coltesa.
2003. godine ujesen odlazi u Rijeku u HNK Ivan Zajc i igra ulogu Filumene Marturano u istoimenoj predstavi. I ponovo jedan veliki uspjeh Ksenija pobjeđuje kao najbolja glumica na festivalu Marulićevi dani, a sama predstava dobiva 12 nagrada, gostuje u čuvenom milanskom Piccolo Teatru, uvijek rasprodana i uvijek dočekivana s ovacijama publike.
U sljedećih nekoliko godina ostvaruje uloge Ariela u Shakespeareovoj Oluji , Otok sv. Ciprijana, Hollywood u produkciji Zadarske kazališne kuce te recital - priča o životu Edith Piaf, večer francuske šansone.
U 2005. s predstavom Marlene Dietrich nastupa na talijanskom jeziku na venecijanskom međunarodnom festivalu "FuoriContesto" te na "Mittelfestu", velikom međunarodnom festivalu gdje je u konkurenciji 20 zemalja postigla svoj najveći međunarodni uspjeh, a to je prestižna nagrada Adelaide Ristori. Tu veliku nagradu, koju je oduševljena publika dodijelila, dobile su velike talijanske glumice kao Ottavia Piccolo, Maddalena Crippa Stein, a Ksenija je bila prva strankinja kojoj je dodijeljena ta nagrada. Nedugo nakon toga s tom predstavom gostuje i u Goethe Institutu u Los Angelesu na engleskom jeziku, a iste godine interpretira skladbe Fabija Borgazzija Fabora, u Auditoriumu del Parco della Musica u Rimu, u pratnji Roma Orchestra Sinfonietta Ennia Morriconea pod ravnanjem Francesca Lanzillotte.
U 2006. premijerno izvodi u HNK Split jednočinku s glazbom Billie Holiday, koju je napisala zajedno s redateljem Arsenom A. Ostojićem. U koprodukciji sa sarajevskim MESS-om, Maticom hrvatskom iz Mostara i Banjalučkim pozorištem odigrala je jednu od najzahtjevnijih uloga – Majku Hrabrost Bertolta Brechta u režiji Mirjane Erceg. Njezina glazbena večer posvećena Edith Piaf postaje hit kao i Marlene Dietrich, a predstava Billie Holiday puni dvorane i najvećih kazališta u Hrvatskoj. Svi ti uspjesi otvorili su joj vrata najvećeg off-broadwayskog kazališta La Mama, gdje je gostovala s Marlene Dietrich početkom listopada 2006. godine.
|
)
)
)
)
